EsSelamu Alejkum ve rahemtullahi ve berekatuhu

Nas ciLj je postizanje Allahovog s.w.t. zadovoLjstva, Nas uzor je Poslanik s.a.w.s; Nas ustav je Kur'an, Nas put je Dzihad, a smrt na Allahovom putu nasa najveca zelja!!! Ehlen we sehlen

EsSelamu Alejkum ve rahemtullahi ve berekatuhu
<< 12/2007 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031


Moji Linkovi!

Šta je od nevjernika dozvoljeno koristiti
Islam muslimanima dozvoljava da od nemuslimana preuzimaju i koriste se korisnim znanostima kao sto su: hemija, fizika, astronomija, industrija, poljoprivreda, da se koriste njihovim administrativnim iskustvima i slicno, pod uvjetom da se takve znanosti i iskustva ne mogu steci od poboznih muslimana.
Takoder je dozvoljeno koristiti nemuslimana kao vodica puta. Dozvoljeno se koristiti njihovim oruzjem i od njih nabavljati odjecu i slicne proizvode, potrebne muslimanima, kojima se podjednako koriste i muslimani i nevjernici.

Medutim, Islam ne dozvoljava, nego zabranjuje, da se musliman koristi bilo cim njihovim sto je vezano za vjeru i duhovne vrijednosti, kao sto je, recimo: njihovo tumacenje Kur’ana, ili sunneta Allahova Poslanika, s.a.v.s., zatim, njihovu historiju o Islamu, njegovom razvoju, politickim odrednicama, moralnim vrijednostima i slicno.
Na pocetku ove studije smo napomenuli da su muslimani napravili veliku gresku kad su preuzeli djela grcke filozofije i indijskog i perzijskog misticizma, jer kad se taj otpad pomijesao sa cistim islamskim ucenje, doslo je do pomutnje i iskrivljavanja islamskog vjerovanja.
S druge strane, dobro je bilo sto su prevedena njihova djela iz medicine i hemije, jer je to dalo dodatni podstrek za dalja otkrica u drugim disciplinama kao sto je, recimo, algebra. Islamska misao, prosvjetljena Allahovim svjetlom, dokazala se doraslom za otkrica na mnogim poljima znanosti (kako iz oblasti prirodnih, tako i i z oblasti drustvenih nauka), a narocito na polju etike i islamske kulture.
Navedene tekovine muslimani su postigli, prvenstveno, zahvaljujuci vjeri i njenim vrijednostima, vjeri koja ih je neprestano podsticala na rad i izdrzljivost i ucila da je i to svojevrstan vid ibadeta, jer se njihovim tekovinama ne koriste samo oni, vec cijeli ljudski rod.
Najbolji dokaz zato je da se Evropa, dugi niz stoljeca, koristila islamskim znanostima i otkricima do kojih su dosli muslimani. Upravno na tome, postavljeni su temelji naucnog progresa, koji je u nekoliko zadnjih stoljeca ostvario Zapad, dok su muslimani spavali i vodecu ulogu, gotovo u svemu, prepustili drugima. Zalosno je da danasnje generacije muslimana moraju uciti od onih, kojiu su nekada bili ucenici njihovih predaka!

Zbog svega ovoga, danas, kada se radujemo sto su se muslmani, u potrazi za znanjem, razisli sirom svijeta, skrecemo paznju da dobro moraju voditi racuna sta ce od drugih uzeti i koristiti, a cega se moraju cuvati i ostaviti da ne bi zapali u iste one greske u koje su zapali drugi, prije njih.
Danasnji muslimani, u izgradnji modernog islamskog drustva, kao temelj moraju uzeti Islam, a od nemuslimana uvoziti samo ono sto imnedostaje iz “cisto naucno-tehnoloske oblasti dostignuca.” I ne samo to, sve sto se preuzima od drugih mora biti stavljeno pod lupu opreza, ocisceno od ateistickih primjesa i prilagodeno cisto islamskom ucenju i islamskim pogledima na svijet.
Mozda ce neko prigovoriti i upitati: “Sta cisto naucni pristup nekom pitanju, ima veze sa vjerom ?”
Nas odgovor glasi da se vjera i nauka ne mogu odvojiti, stavise, da je Islam vjera znanja i da ispravan – islamski pristup znanju u dusi produbljuje vjeru u svemoc Uzvisenog Stvoritelj ai izaziva divljenje Njegovom stvaranju kosmosa sa svim sto je u njemu.
U navedenom prigovoru ocita je krupan zabuna. Jer, ma koliko se neko zaklinjao da je pristup nekom problemu cisto naucan, nije svejedno da li neku teoriju uzima od Marxa, Freuda, Durkheima ili nekog njima slicnog, ili od nekog sa istim znanstvenim sposobnostima, a uz to jos vjeruje da “nema boga osim Allaha,” onako, kako ga uci Muhammed ibn Abdullah, s.a.v.s.

Ovo je cinjenica koju moze osporavati samo nadmeni i uobracen ieznalica, koji sam sebe obmanjuje.
Dokaz da je dozvoljeno koristiti nevjernike i njiihve usluge, nalazimo u samoj praksi Allahova Poslanika, s.a.v.s. U vjerodostojnom (sahih) hadisu koji navodi Buharija, u svome Sahihu, u Knjizi o iznajmljivanju, u Poglavlju o unajmljivanju idolopoklonika u nuzdi, u nemogucnosti da se nade msulima, (a to navode i drugi ucenjaci hadisa), a od Aise, neka je Allah sa njom zadovoljan, se prenosi da je rekla: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., i Ebu Bekr su unajmili jednog covjeka iz (plemena) Beni ed-Dejjil, a kasnije, i iskusnog vodica iz (plemena) Beni Abd b. Addi, koji je, iako jos u vjeri kurejsevickih idolopoklonika (nevjernika), preksrsio savez sa Alijem el-Asom ibn Vailom. Njih dovjica (Allahov Poslanik i Ebu Bekr) su mu se povjerili, predali mu svoje jahalice i rekli mu da im ih ponovo dovede, za tri dana, do pecine na brdu Sevr, pa ih je, ujutro treci dan i doveo, odakle su otputovali…”
Ibn El-Kajjim kaze da se vodic zvao Abdullah ibn Urejkit ed-Deueli, i da se iz ovog primjera unajmljivanja nevjernika, moze zakljuciti da je muslimanu dozvoljeno, u slucaju potrebe, od nevjernika zatraziti pomoc u lijecenju (medicin), lijekovima, matematici i slicno, pod uvjetom da to ne prede u naklonost prema njima. To sto je neko nejvernik, ne znaci da se, ama bas ni u cemu, na njega ne moze osloniti, jer nema nista opasnije nego uzeti nevjernika za vodica na putu, apogotovu ako je to put hidzre (a Poslanik je to, ipak, ucinio).
Ibn Betal kaze: “Vecina islamskih pravnika dozvoljava da se, u slucaju potrebe, visebosci i drugi nemuslimani unajme i uzmu za slugu, jer je to za njih ponizenje. Upravo zbog toga, muslimanu nije dozovljeno da bude sluga kod visebosca.”

Preuzeto iz knjige “Ljubav prema dobru i mrznja prema zlu”

Obracun sa samim sobom
Neophodno je da svako od nas na kraju dana malo zastane i razmisli o tome kako je proveo taj dan; sta je sve ucinio tog dana a sta je sve propustio i je li ista pripremio za svog Gospodara.
Odista bi bilo dobro da svako od nas to i ucini pre nego sto podje na pocinak.
Vrijeme koje bismo utrosili na samoobracun i samopreispitivanje bi bilo jako korisno jer bi to bili trenuci napretka i dobiti. Bio bi to trenutak u kome covjek biva sam sebi sudija i mjeri i odmjerava svoje teznje, motive. Bio bi to trenutak u kome vjernik sam sebi odredjuje cuvara, onoga koji ce ga podrobno ispitati o svemu i sudiju koji ce ga ili kazniti ili osloboditi. Svoju dusu koja je inace sklona zlu probrazuje u savjest koja ce svoje tijelo cuvati od grijeha.
U jednom hadisu stoji da je nuzno da svaki zdrav insan prodje kroz cetiri vrijemenska perioda-a jedan od tih bi morao biti vrijeme samoobracuna.
Vodja Pravovjernih, Umer ibn Hattab r.a. je jedne prilike rekao: “Preispitajte se i obracunajte se sami sa sobom prije nego sto se bude sa vama obracunavalo na Sudnjem danu, i izvagajte svoja djela prije nego sto vam ih izvagaju na Danu obracuna.”
A u Casnom Kur`anu: “Toga dana ljudi ce se odvojeno pojaviti da im se pokazu djela njihova: onaj ko bude uradio koliko trun dobra- vidjece ga, onaj ko bude uradio i koliko trun zla- vidjece ga.” (Sura Az- Zilzal, ajeti 6-8).
Spomenuti Halifa bi isto tako navecer udarao svoje stopalo i sam sebi govorio: “Pa reci, sine Hattabov, sta si to uradio danas?!”
Jedan od poznatih ashaba, neka je Allahovo zadovoljstvo sa njima, Mejmun Bin Mahran r.a. bi imao naviku reci: “ Bogobojazan covjek cesce prispituje i kritikuje sam sebe nego sto bi to cinio nepravednom vladaru-tiraninu ili skrtici.”
El-Hasan bi rekao: “Vjernik sam sebe cuva i preispituje iz straha od Silnog Allaha. Onima koji su to cinili obracun na Sudnjem danu moze biti olaksan. A onima koji su olahko uzeli vjeru i zivot na dunjaluku, obracun na Dan prozivljenja ce biti otezan.” A onda bi nastavio da opisuje kako bi samoobracun trebao da izgleda: “Dogodi se da covjek pomisli uciniti nesto pa mu se sama pomisao dopadne i bude preokupiran njome i kaze sebi- Zelim to da uradim. Moram.- ali onda se sjeti Allaha pa kaze- Ne, nikada. Odlazi od mene jer meni je to zabranjeno!” Ovako izgleda samoobracun prije nego sto se vjernik odluci da ucini nesto.
“Opet se dogodi da vjernik nesto i ucini i to bude nepovratno. Ali tada treba da se zamisli nad ucinjenim i da se zapita- Zasto si to uradio? Tako mi Allaha, ti ne mozes naci opravdanja za to sto si ucinio i ti to nikada neces vise uciniti, inshAllah.” Ovako izgleda preispitivanje savjesti nakon djela.
Svakako da bi se svako od nas trebao truditi da se preispita svakoga dana ali ako se ipak zaboravimo onda bar svaka dva do tri dana ili svake nedjelje. Tako bar imamo predstavu o svom stanju, djelima i svojim mahanama.
Na kraju svakog mjeseca bi trebali posvetiti vise vrijemena preispitivanju a narocito na kraju godine- jer bi to morao biti period kada ocjenjujemo onu koja je na izmaku a nadamo se onoj koja tek pocinje.
To je i vrijeme kada se kriticki osvrcemo na proslost i razmisljamo o buducnosti poput racunovodje kada radi godisnji obracun i prebrojava svoj profit ili gubitak.
Sta onda reci za one Muslimane koji su prihvatili zapadnjacku praksu proslavljanja Nove Godine pa umjesto podrobnog razmisljanja i postavljanja pitanja posjecuju zabave, uzivaju u hrani i picu.
Umjesto samoobracuna, na dan svog rodjenja Muslimani opet imitiraju nevjernike u njihovim besmislenim ritualima pa praktikuju ono sto nam Allah nije dozvolio. Slavljeniku se zapali onoliku svijeca koliko je godina ostavio za sobom. Nakon toga se svijece moraju ugasiti duvanjem kako bi se ostvarila zelja. Jos se i pokloni razmjenjuju!?
Namjesto takvog slijepog i besmislenog ponasanja, razborit covjek bi taj dan koji je svjedok prolaska jos jedne godine kratkog dunjaluckog zivota trebao iskoristiti da preispita svoj dotadasnji zivot. Revnosan i marljiv trgovac podvlaci crtu na kraju svake godine teskog rada da bi ocjenio svoje cjeloukupno finansijsko stanje. On zeli da ima uvid u svoju dobit ili gubitak. Slicno bi trebao uciniti svaki razuman insan i zaracunati zivotni dobitak ili manjak. i vise od toga, trebao bi da moli svog Gospodara da mu blagoslovi zivot i da mu danas ucini boljim nego jucer, a sutra boljim nego danas.
Zato sto mu’min zna da ce ga njegov Gospodar podrobno o svemu ispitati i obracunati se sa njim, on zuri da se sam sa sobom obracuna i da preispita svoju savjest. Svaka godina ima dvanaest mjeseci, svaki mjesec trideset dana, a u svakom danu dvadeset i cetiri sata, svaki sat sezdeset minuta a svaki minut sezdeset sekundi. Svaka sekunda je Allahova milost i blagoslov pa i nada da se nesto moze popraviti.
Mu’min zna da ce mu biti data knjiga, pa zato zuri da sam prelista onu koju sam sebi pise. Svaki dan koji prodje je poput sasusenog lista koji sa stabla zivota pada na tle. Neka se Allah smiluje ucenjaku Hasanu al- Basriju kada je rekao: “ O sinovi Ademovi! Svi ste vi samo broj dana. Kada jedan prodje, nestane i dio vas!”
Ebu ‘Ali Ed- Dakak je to divno izrekao kroz poeziju:
“Sa svakim danom odlazi i dio mene,
U srcu gorcinu ostavi, i za tren nestane.”
Jos jedan pjesnik je umio reci:
“Covjek se raduje sve dok jos ima noci da ih protraci,
Ali i on nestaje lagano zajedno sa njima.”
I na kraju opet rijeci pjesnika:
“Dijelimo radost svakog novog dana,
Pa ipak svaki koji nam prodje je jedan manje u zivotu.”
Nazalost malo je onih koji razuma imaju pa pouku o ovome primaju.


Sehadet
Eshedu en la ilahe illallah we eshedu enne Muhammeden abduhu we resulluhu

(:
Inna Lillahi Ve Inna Ilejhi Radzi'un

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
3475

Powered by Blogger.ba